Studioznim izučavanjem i praksom, scenska šminka, kao umetnost iluzije, usavršava se poput svih drugih umetnosti.
U savremenoj pozorišnoj produkciji danas preovladava tendencija za prirodnom i manje teškom šminkom, nego što je to bio slučaj u ranijim periodima, naročito za film i televiziju. Konceptualan make up i umetničko scensko stvaralaštvo, na modnoj i estradnoj sceni, photo shooting-u, postaju sve zahtevniji postavljajući visoke standarde i očekivanja u odnosu na postojanost i kvalitet, efekte i mogućnosti, scenske i šminke uopšte.
Tako da danas suštinska razlika u scenskoj i svakodnevnoj šminki gotovo i da ne postoji, osim u samom nazivu. U biti, razlika je samo u primeni i postupnosti, odnosno, tehnici/funkciji i konačnoj ekspresiji, pod određenim osvetljenjem.
Scenska šminka bi trebalo da bude jača u strukturi i pigmentaciji, jer omogućava da se efekat vidi izdaleka, što je tipično za scensku produkciju. Od isticanja do prenaglašenosti oblika glumčevog lica i starosnog efekta izvođača, šminka apsolutno može da transformiše glumca na sceni. Svakodnevna šminka je lakša od scenske jer prati prirodan izgled tena dajući mu više organski izgled. Ideja svakodnevne šminke je da samo pokrije manje nedostatke, fleke, bez postavljanja centralne tače u make up-u. Scenska šminka ima za cilj da oslika karakter i bude deo kostima na sceni, dok je svakodnevna više pozadinska, uklopljena sa nečijim prirodnim karakterisitkama.